[ Pobierz całość w formacie PDF ]
hvatajući jedan drugoga za prsa i raa%0ńiaćujući do najmanjih
pojedinosti tko je ato uzeo i koliko vrijedi. Jednog su već
bacili pod stol i bijesno ga udaraju nogama. On urla i trsi se
da ispu~e, ali ovi ga tjeraju natrag govoreći: »Ne otimaj
svojima, ne otimaj!«
Ue grbavi star%0ńić. Stajao je malo na pragu, zavrtio grbu
ovamo i onamo, ogledao se i zaaepesao u kutak, spretno
baratajući atapovima. Jadnik oko vrata ima teaki kri~ na
pozelenjelom lancu i neobi%0Å„ne verige u obliku ~eljeznih
zvijezda. Grbavac zastenje, sjedne za stol. Dobro mjesto:
straga je zid i susjedi su tihi. Desno je slijepi prosjak: zija
mutnim bjeloo%0Å„nicama, ravnomjerno mrda %0Å„eljust, ve%0Å„era.
Lijevo, spustivai crnokosu glavu na stol i obgrlivai
polupraznu bocu, mrtva%0Å„kim snom spava cura - o%0Å„igledno,
ma%0Å„ka nekog »poslovnjaka«. Odjevena je %0Å„iaće od drugih
bludnica i ima tirkizne nauanice, a najva~nije - nitko joj se
ne nabacuje. Zna se da se ne smije. Umorila se ~ena pa
spava. Kada se probudi, popit će joa.
Prie konobar, sumnji%0Å„avo upita:
- Odakle si, deda? Neato te prije nisam vi'o. Grbavac
iskesi trule tube, izvergla:
- Odakle? Odavde, a i odande, i tamo, i Vamo. Donesi ti
meni, golube, rakije. Nahod'o sam se cijeli dan, nateglio se
ovako zgr%0Å„en. Ne boj se, imam para. - On zazvecka sitniaem.
- %7Å„ale pravoslavci jadnog bogalja.
%7ńivahni star%0ńić namigne, izvu%0ńe iza ramena hrpu vate, ispravi
ramena i protegne se. Grbe kao da nije ni bilo.
- Oh, zaboliae kosti od teakog posla. Sad da je neato u se i
poda se.
Sagnuvai se nalijevo aaljiv%0Å„ina gurne spava%0Å„icu.
- Hej, bona Matrjona! ija si ti? Starca ne bi ljubila?
A potom stane tako mljeti daje konobar samo zagrok-tao:
veseli djedica. Posavjetova ga:
- K Fiski se ne guraj, nije za takve k'o ato si ti. A ako
hoćea pritisnuti neku ~ensku, popni se gore po stubiatu.
Ponesi pola rublja i politru.
Star%0ńić je dobio bocu, ali nije ~urio gore - %0ńini se da mu ni
ovdje nije bilo loae. Istrusio je %0Å„aaicu, zamumljao tankim
glasom pjesmu i stao strijeljati naokolo ~ivahnim o%0Å„ima koje
su bljeatale kao u mladića. U%0ńas je promotrio cijelo druatvo,
zadr~ao pogled na »poslovnjacima« i okrenuo se prema
aanku, gdje je kr%0Å„mar Abdul, mirni, ~ilavi Tatarin, kojeg je
znala i bojala se sva Hitrovka, potiho raspravljao o ne%0Å„emu s
putujućim staretinarom. Govorio je viae potonji, a kr%0ńmar je
odgovarao jednoslo~no, bez volje, polako briaući prljavom
krpom bruaenu %0Å„aau. Ali sjedobradi staretinar, u dobrom
kaputu od nankinga i s kalja%0Å„ama na %0Å„izmama, nije
odustajao - sve je neato aaptao nagnuvai se preko aanka i
povremeno pokazivao prstom na koaaru stoje visjela na
ramenu njegova suputnika, malog Kirgiza, koji je budno
pogledavao naokolo uskim, prodornim o%0Å„ima.
Zasad je sve ialo po planu. Erast Petrovi%0Å„ je znao da Gruain
glumi trgovca ukradenom robom koji je slu%0Å„ajem nabavio
komplet odli%0Å„nog alata za obija%0Å„e sefova i tra~i dobrog,
upućenog kupca. Ideja nije bila loaa, ali Fando-rina je već
jako brinula pa~nja s kojom su »poslovnjaci« promatrali
staretinara i njegova ortaka. Zar su proku~ili? Ali kako?
Zaato? Ksaverij Feofilaktovi%0Å„ se majstorski preruaio - ni po
emu nije prepoznatljiv.
Eno i Masa osjeća prijetnju - ustao je uvukavai ruke u
rukave i napola pritvorio debele vjee. U rukavu ima bode~, a
poza ozna%0Å„ava spremnost da uzvrati udarac, s koje god
strane doaao.
- Hej, kosooki! - vikne jedan od »poslovnjaka« usta-jući. -
Iz kojeg si ti plemena?
Staretinar se ~ustro okrene.
- To je Kirgiz, dragi %0Å„ovje%0Å„e - pristojno, ali nimalo
boja~ljivo re%0Å„e on. - Jadni sirotan, bezbo~nici su mu odrezali
jezik. A meni baa dobro doe. - Ksaverij Feofilaktovi%0Å„ na%0Å„ini
nekakav slo~eni znak prstima. - %7Å„icam pare, tu i tamo neato
maznem, tako da mi brbljavci uopće ne trebaju.
Masa se takoer okrenuo leima prema aanku shvativai
odakle dolazi prava opasnost. O%0Å„i je posve zatvorio, ali je
iskra izmeu vjea svaki %0Å„as sijevala.
»Poslovnjaci« se zagledaae meu sobom. Zagonetne
staretinarove rije%0Å„i zbog ne%0Å„ega su na njih djelovale
umirujuće. Erastu Petrovi%0ńu padne kamen sa srca - nije
pogrijeaio Gruain, zna se zaatititi. Fandorin uzdahne s
olakaanjem i izvu%0ńe ispod stola ruku koju je već skoro bio
polo~io na dr~ak herstala.
A nije je trebao izvući.
Iskoristivai to ato su mu obojica okrenula lea, kr%0Å„mar
iznenada zgrabi sa aanka uteg od dvije funte na konopcu i
naoko laganim, ali straano jakim pokretom udari njime
»Kirgizov« okrugli potiljak. Za%0Å„u se gadan udarac, i Masa se
poput vreće strovali na pod, a podli Tatarin okretno - vidjela
se prili%0Å„na praksa - udari u lijevu sljepoo%0Å„icu Gruaina koji se
po%0Å„eo okretati, ali nije to stigao u%0Å„initi do kraja.
Niata ne shvaćajući, Erast Petrovi%0ń sruai stol trgnuv-ai iz
pojasa revolver.
- Ni makac! - povikao je gnjevnim glasom. - Policija!
Jedan »poslovnjak« gurne ruku pod stol i Fandorin odmah
opali. Momak zaurla, uhvativai se objema rukama za prsa,
[ Pobierz całość w formacie PDF ]